O muzeju | Arheološki muzej Zadar

Dobro došli na nove stranice Arheološkog muzeja Zadar. Nadamo se da ćete uživati u virtualnoj šetnji Muzejom. Za navigaciju se možete koristiti gornjim izbornikom, a ukoliko imate bilo kakva pitanja vezana za naš muzej i naš rad, slobodno nam se obratite ili nas nazovite na jedan od telefonskih brojeva.

U prizemlju su izloženi arheološki ostatci iz doba od 7. do 12. st., od kojih se najveći dio veže za materijalnu i duhovnu kulturu Hrvata. Na prvom su katu izloženi brojni predmeti koji ilustriraju život u sjevernoj Dalmaciji u doba Rimljana (trenutno je u pripremi novi stalni postav). Na drugom je katu izložen prethistorijski arheološki materijal iz kamenog i metalnog doba (od oko 10 000 god. pr. Kr. do dolaska Rimljana).

Kao državni muzej pokriva područje Zadarske županije s otocima Rabom i Pagom. Unutar Muzeja djeluje više odjela: odjel za prapovijesnu, antičku, srednjovjekovnu arheologiju, odjel za novi vijek, odjel za podmorska arheološka istraživanja, odjel za pedagoško-andragošku djelatnost, konzervatorsko-restauratorski odjel, knjižnica i drugi, te Muzej ninskih starina. U Arheološkom muzeju Zadar čuva se preko 100 000 raznih arheoloških predmeta iz svih kulturnih i povijesnih razdoblja od paleolitika do kraja 11. stoljeća.

Muzejske aktivnosti obuhvaćaju vršenje sistematskih, zaštitnih i sondažnih arheoloških istraživanja, zaštitu i obradu arheološke građe i njezino prezentiranje, organizaciju povremenih izložbi i ugošćivanje povremenih izložbi. Arheološki muzej Zadar izdaje i svoje godišnje glasilo “Diadora”, od kojega je do sada izdano 25 svezaka s preko 5 000 stranica znanstvenih radova hrvatskih i inozemnih autora. Arheološki muzej Zadar posebno se ponosi proizvodnjom arheoloških kopija i reprodukcija od keramike, gipsa, stakla, kamena, metala.

Povijest Arheološkog muzeja Zadar

Suvremena muzeologija u Zadru izrasla je iz stoljećima stare kolekcionarske, a time u krajnjoj liniji i muzejske djelatnosti. Širi i potom trajni interes za spomenike i njihovo skupljanje javlja se krajem 14. i početkom 15. st. (razdoblje renesanse i humanizma), kada u Zadru djeluje prvi poznati sakupljač Juraj Benja i opat samostana sv. Krševana Petar Kršava. Njihov rad nastavljaju zadarski nadbiskup Maffeo Valaresso, ninski biskup Juraj Divnić i oko njih okupljeni Petar Caecus, P. Fosco, Cyriacus Picenicollis iz Ancone i dr.

U 18. st. u Zadru nastaje zbirka zadarskoga liječnika Ante Danielija Tommasonija, najljepša i najbrojnija zbirka antičke skulpture na području Dalmacije. Najmonumentalniji dio zbirke sastojao se od osam kipova rimskih careva, otkrivenih 1768. god. u vrtu Josipa Đurovića u Ninu tijekom istraživanja koje je financirao Danieli, koji je zatim i otkupio nalaze. Prema nekim sumarnim katalozima, od kojih je prvi tiskan 1818. god., zbirka je sadržavala preko 300 kiparskih djela, većinom od kamena, brojne antičke natpise, keramičke i staklene posude, zbirku novca (oko 6 000 komada), zbirku slika i veću knjižnicu. Zbirka je kasnije dospjela u nasljedstvo obitelji Pellegrini-Danieli. Godine 1859. zbirku su Pellegrinijevi prodali za 4 200 fiorina plemiću Pietru Cernazaju u Udinama, a naknadno je poklonjena Sjemeništu u Udinama, koje ju je prodalo na aukciji održanoj 1900. i 1901. godine. Arheološki institut u Beču otkupio je 20-ak kiparskih djela za Arheološki muzej u Zadru, a ostalo je razneseno u muzeje u Veneciji, Akvileji, Milanu, Kopenhagenu i dr.

Arheološki muzej nije osnovan kao izdvojena specijalizirana ustanova niti kao ustanova samo zbog skupljanja arheoloških spomenika već kao dio jednoga sveopćeg muzeja koji je imao zadatak skupljati i čuvati sve spomenike, tragove, ostatke i dijelove života, kulture, prirode, tehnike, industrije i dr., od najranijih vremena do suvremenog doba, pod zajedničkim imenom Narodni ili Pokrajinski muzej. Osnovan je 30. studenoga 1832. god., kad je tadašnji austrijski namjesnik u Dalmaciji general Vetter Vjenceslav von Lilienberg izdao proglas da se građa iz cijele Dalmacije prikuplja u Zadru kao sjedištu pokrajine. On je darovao i prve predmete za muzej, a i inače je na sve načine pomagao i poticao napredak kulture, školstva, znanosti i gospodarstva pokrajine. Građa za muzej u početku se smještala u jednu prostoriju osnovne škole na položaju crkve sv. Tome, nasuprot crkvi sv. Krševana, te potom u tadašnjoj gimnaziji koja se nalazila u bivšem samostanu sv. Krševana u Zadru.

Povoljna prilika za odvajanje arheološke zbirke pružila se 1877. god., kad je crkva sv. Donata napuštena kao skladište i ostala slobodna. Uz pomoć “Središnjeg povjerenstva za čuvanje spomenika” Ivan Smirić, tadašnji profesor crtanja i slikanja, a otada i konzervator za grad Zadar, započeo je čišćenje, konzerviranje i uređenje sv. Donata s nakanom da u njega smjesti Arheološki muzej. Smirić je odmah započeo skupljati arheološku i kulturno-povijesnu građu u sv. Donatu.

Muzej je već tada imao veliku količinu arheološke i kulturno-povijesne građe koja se naglo povećavala, osobito od 1892. god. nizom većih iskapanja u Ninu, Asseriji, Zadru i drugim nalazištima, slučajnim nalazima, darovanim zbirkama obitelji Borelli, Medović iz Nina i dr. Muzej je u sv. Donatu prikazivao arheološku i povijesnu građu od prapovijesti do suvremenog doba. U prizemlju i na katu, kao i po zidovima, bila je izložena kamena građa, a sitni predmeti u dijelu matroneja.

Između dva svjetska rata Muzej je doživio velike promjene, dijeleći sudbinu samoga grada. Raspadom Austrougarske Monarhije Dalmacija se sjedinjuje s Hrvatskom i ulazi u sastav nove države Srba, Hrvata i Slovenaca, a Zadar se po Rapallskom ugovoru iz 1920. god. kao enklava pripaja Italiji. Za čitavo vrijeme talijanske vladavine djelatnost Muzeja svedena je na područje grada, a ostala sjeverna Dalmacija potpala je pod stručni djelokrug Arheološkoga muzeja u Splitu i Muzeja hrvatskih starina u Kninu.

U razdoblju od 1929. do 1931. god. uklonjene su zgrade koje su okruživale sv. Donat i otkriven istočni dio pločnika rimskog foruma ispod njih, kao i temelji crkve. Na otkrivenom pločniku foruma uređen je dio lapidarija. Obnovljena je i stalna izložba, dijelom s izmijenjenom građom. Godine 1928. iz Venecije su vraćena 4 velika kipa rimskih careva iz Nina i izložena ispred sv. Donata. Oni su ranije bili u zadarskoj zbirci Pellegrini-Danieli, a naknadno su dospjeli u Udine i 1901. god. u Veneciju.

Povlačeći se iz Zadra, Talijani su 1943. god. odnijeli većinu najvrjednije građe, osobito manje i lakše predmete. Odnijeli su i pojedine inventarske knjige. Osim toga, u bombardiranjima grada 1943. i 1944. god. zapaljena je upravna zgrada Muzeja na Zelenom trgu u kojoj su bile radne prostorije, spremište građe, biblioteka i svi drugi odjeli muzeja. U bombardiranjima je bila pošteđena samo crkva sv. Donata i u njoj izložene zbirke. U tim uvjetima bilo je potrebno iznova organizirati muzejski i znanstveni rad, uspostaviti vezu s terenom, skupiti potrebne stručne i druge radnike, osigurati prostor, ponovno osnovati knjižnicu, radionice i druge potrebne službe.

Muzej je 1954. god. preseljen u zgradu bivšeg Zavoda sv. Dimitrija, kasnije Filozofskog fakulteta, gdje je zauzeo podrum, prizemlje i prvi kat. Širenjem Filozofskog fakulteta, danas Sveučilišta u Zadru, sve se više ukazivala potreba da se Muzej iseli u novi prostor. Prilika se ukazala pri obnovi sklopa samostana i crkve sv. Marije, pa je dogovoreno da se prostor za novu zgradu Muzeja osigura u okviru toga bloka, što je i realizirano tijekom 1971. i 1972. godine. Po ondašnjim najsuvremenijim metodama u zgradi su 1974. god. postavljene stalne izložbe srednjeg vijeka u prizemlju i rimskog razdoblja na I. katu, a 1975. god. stalna izložba prapovijesti na II. katu. Idejna i likovna rješenja dao je akademski slikar Mladen Pejaković, a muzeološke su koncepcije izradili Janko Belošević (srednji vijek), Šime Batović (prapovijest) te Julijan Medini i Boris Ilakovac (antika).

Danas su u sastavu Arheološkog muzeja Zadar i dva dislocirana objekta: sklop bivšeg samostana sv. Nikole u kojem su smještene preparatorska i konzervatorsko-restauratorska radionica, fotolaboratorij, knjižnica, odjel za podmorsku arheologiju, pedagoško-andragoški odjel i crtaonica, te Muzej ninskih starina, područna arheološka zbirka sa stalnim postavom uređenim krajem 90-ih godina 20-og stoljeća.