Prvi spomen arheoloških iskapanja na području grada Nina datira se u 1777. god., kad su na položajima zapadno od otočića vršena manja iskapanja. Krajem 19. st. djelovanjem Mihovila Glavinića istraživanja na području Nina doživljavaju svoj vrhunac. Glavinićevim putem nastavlja don Luka Jelić, čijim se naporima 1910. g. u crkvi sv. Križa otvara za javnost zbirka kamenih spomenika pod nazivom “Starinarska zbirka”. Među izloženim spomenicima prevladaju ulomci ranosrednjovjekovnoga crkvenog namještaja.
Godine 1958. Narodni odbor općine Nin dodjeljuje današnju zgradu Arheološkom muzeju Zadar za potrebe izlaganja i čuvanja spomenika. Iste godine na tada derutnoj zgradi počinju građevinski radovi koji, 2. svibnja 1960., rezultiraju otvaranjem prvoga stalnog postava u “Područnoj zbirci Nin”. Prvi put u Ninu je izložen i sitni arheološki materijal iz prapovijesnoga, rimskog i ranosrednjovjekovnog perioda.
Tijekom 1970. i 1971. zbirka je preuređena, a stalni postav dopunjen novim vitrinama i nalazima.
Godine 1991. zbog početka Domovinskog rata arheološka je građa evakuirana i deponirana na sigurno, dok su kameni spomenici zaštićeni. Nakon Domovinskog rata stalni postav, zbog trošnosti zgrade, nije vraćen na svoje mjesto, pa 1997. godine počinju radovi na obnovi cjelokupnog prostora. Iako radovi traju sve do 2004. godine, novi stalni postav otvoren je 7. lipnja 1999.
Današnji postav, izložen u sedam zasebnih prostorija, obuhvaća sva bitnija povijesna razdoblja vezana uz razvoj Nina, s time da je svako od navedenih razdoblja podijeljeno u više tematskih cjelina, popraćeno brojnom arheološkom građom, tematskim i predmetnim legendama, rekonstrukcijama, maketama, fotografijama i tlorisima.
Godine 2005. zbog nove koncepcije postava i organizacije rada dotadašnja zbirka dobiva novi naziv, koji sada glasi “Muzej ninskih starina”.
Voditelj Muzeja ninskih starina: Mate Radović, kustos ( arheoloska.zbirka.nin@zd.t-com.hr)